Proces liberalizacije tržišta električne energije u Hrvatskoj

Elektroenergetski sektor u RH je u procesu restrukturiranja od 2001. godine. Čitavi proces liberalizacije je započeo u sklopu pristupnih pregovora u EU kao jedan od uvjeta za konačno članstvo. Krajnji cilj restrukturiranja i liberalizacije je prije svega, povećanje konkurentnosti u elektroenergetskom sektoru, a samim time i u čitavom gospodarstvu, ali i pružanje mogućnosti kupcu da izabere distributera od kojeg će kupovati električnu energiju po prihvatljivoj cijeni. Čitav proces liberalizacije sa sobom donosi i veću učinkovitost i niže cijene električne energije. Republika Hrvatska kao današnja članica EU je morala uskladiti svoje zakonodavstvo i propise sa onima koje propisuje EU, kao i čitavi elektroenergetski sektor i djelovanje organizacije HEP.

Uloga EU na tržištu električne energije

Unutarnje tržište električne energije RH je pod regulacijom EU. Čitavo pravno uređenje elektroenergetskog sektora EU je započelo 1990. kada su donesene dvije Direktive (Direktiva Vijeća 90/377/EEC o postupku Zajednice za poboljšanje transparentnosti cijena električne energije i plina za industrijske kupce, te Direktiva Vijeća 90/547/EEC o tranzitu električne energije prijenosnim mrežama). Nešto kasnijih godina EU je s ciljem daljnjeg razvoja elektroenergetskog sektora donijela tri paketa energetskih propisa, a čine ih Direktive i uredbe. U sklopu prvog paketa propisa donesene su dvije Direktive, a jednom se regulira tržište električne energije:

• Direktiva 96/92/EC postavlja jednaka pravila za unutarnje tržište električne energije, uređuje pravila pristupanju tržištu, funkcioniranje tržišta i čitavog sektora elekrične energije, postavlja nediskriminirajuće kriterije za otvaranja tržišta, i čitav paket ostalih smjernica s ciljem omogućavanja što učinkovitijeg funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

Drugi paket propisa sadrži nekoliko Direktiva i uredbi, a odnose se na:

• Uredba (EC) br. 1228/2003 propisuje uvjete za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije,
• Direktiva 2003/54/EC utvrđuje uvjete za učinkovitije funkcioniranje unutarnjih tržišta, povećanje transparetnosti poslovanja razdvajanje mrežnih (prijenos i distribucija) od tržišnih (proizvodnja i opksrba) djelatnosti (EU na taj način štiti tržišta od štetnog djelovanja vodećeg tržišnog igrača koji upravlja distribucijskom mrežom i samim time može pogodovati opskrbnim kompanijama u vlastitom vlasništvu),
• Direktiva 2005/89/EC propisuje zaštitne mjere sigurnosti opskrbe električnom energijom koja ima za cilj postići ravnotežu između ponude i potražnje na tržištu električne energije, te održavanje infrastrukture koja omogućuje sigurnost u opskrbi.

Treći paket elektroenergetskih propisa EU je konačno donesen 2009. godine kada se smatralo potrebnim urediti još neka područja u elektroenergetskom sektoru. Na električnu energiju se odnose slijedeće uredbe i Direktive:

• Uredba (EC) br. 713/2009 o osnivanju Agencije za suradnju energetskih regulatora,
• Uredba (EC) br. 714/2009 o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije i opoziv Uredbe (EC) br. 1228/200333,
• Direktiva 2009/72/EC o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i opoziv Direktive 2003/54/EC.

Usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s trećim paketom

Republika Hrvatska je u postupku pristupanja EU morala uskladiti svoje zakonodavstvo s trećim paketom elektroenergetskih pravila, a zatim i ustroj elektroenergetskog sektora. Ključna područja usklađivanja odnosila su se na javne usluge opskrbe i zaštite krajnjih kupaca, regionalne solidarnosti i suradnje, razdvajanje operatora transportnog sustava, određivanje i certifikacije operatora transportnog sustava, određivanje zatvorenih distribucijskih sustava, izuzeće za novu infrastrukturu i poboljšanje postojeće prakse. Kada su u RH 2001. pokrenute prve reforme elektroenergetskog sektora, poseban naglasak je bio na ukidanju monopolističkog vlasništva i uvođenju konkurencije. Kako bi deregulacija i liberalizacija stupila potpuno na snagu, bilo je potrebno reformirati zakonodavstvo. U skladu s time, Hrvatski sabor je donio pet novih zakona: Zakon o tržištu električne energije, Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata, Zakon o tržištu plina i Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti, a svi zakoni su imali krajnji cilj omogućiti uspostavu tržišne konkurencije i natjecanja. Iako je restrukturiranje elektroenergetskog sektora u Hrvatskoj započelo 2001., formalna liberalizacija je započela 2008. godine kada je došlo do usklađenja domaćih zakona sa stečevinom EU. Time su 1.srpnja 2008. svi kupci električne energije dobili mogućnost izabrati svog opskrbljivača električnom energijom. Ipak, alternativni opksrbljivači postali su aktivni na tržištu tek pet godina nakon usklađenja zakonodavstva. 

Današnje stanje na tržištu

Danas na tržištu električne energije u RH posluje nekoliko opskrbljivača. No, jesu li ciljevi liberalizacije u potpunosti ostvareni na domaćem tržištu? Možemo svakako reći da je razina konkurencije porasla, monopol HEP-a je ukinut, a cijene električne energije su pale. Dakle, današnji potrošači ostvaruju beneficije samostalnog izbora opskrbljivača. Iako zasada nije još veliki postotak potrošača promijenio opskrbljivača, to u jednoj mjeri može biti odraz navika potrošača, a u budućnosti možemo očekivati porast te brojke. Nadalje, liberalizacija je na tržište uvela neke inovacije, primjerice neke tarife i proizvode koji ranije nisu bili uobičajeni i poznati na domaćem tržištu. Dakle, liberalizacija na tržištu Republike Hrvatske imala je dosad pozitivne učinke za potrošače. No, svakako treba biti precizno i detaljno planirana i provedena kako bi pozitivni učinci liberalizacije na tržište bili dugoročno održivi. U konačnici, liberalizacija i njezina provedba izrazito je bitan faktor za funkcioniranje čitavog gospodarstva jer pretjerana liberalizacija može imati negativne efekte na stabilnost čitavog gospodarskog stanja na domaćem tržištu.